Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Hajmo braćo Slaveni, dajte štogod rubalja...

Na ulasku u Rusiju smo puna četiri i pol sata prelazili ukupno šest granica. Kad smo ispunili sve te papire, dočekala su nas nakon granice dva policajca sa pitanjem zašto nismo vidjeli znak stop potpuno obrastao u travu ...

Leo Bučić, Slavko Jakopčević, Hrvoje Perić Amigo i ja smo napustili Budimpeštu s lijepim uspomenama. Guštali smo gledati sve te lijepe građevine, mostove i stari dio grada. Ukratko rečeno, osjećali smo se dobro. S Mađarima smo normalno komunicirali i na kraju se dobro najeli.

Tog smo trećeg dana puta zamislili preći 800 km i doći u Varšavu. Preko Slovačke smo ušli u Poljsku i oduševili se kvalitetom cesta. Vožnja na motorima u šumskim predjelima je bila ugodna, ali nam nimalo ugodno nije bilo u nekadašnjem zloglasnom nacističkom logoru Auschwitz kojeg smo posjetili.

Cijelo je to mjesto pune nekakve negativne energije, a mi smo s puno poštovanja prema žrtvama obašli cijeli kompleks. Bilo smo tihi i nekako pokisli jer nije lako vidjeti gdje je na tisuće ljudi pobijeno i spaljeno u pećima. Obašli smo i prostorije gdje su nesretne Židove i ostale ljude trovali ciklonom B.

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Majke ti mile, di smo ovo došli...

Nakon mučenja dugog 1800 km sa rupetinama na cesti kroz Sibir, osjećali smo se spašeni ulaskom u Norvešku... Ujedno smo bili jako ponosni jer smo smo mi četiri Splićanina 'pobijedili' Sibir na dva kotača što vjerujte, nije nimalo lako, makar se vozilo u lipnju ...

Nakon što smo teškom mukom našli smještaj u Sankt Petersburgu, zaspali smo umorni kao klade i probudili se tek oko podne. Došli smo malo sebi i onda se uputili u obilazak grada koji je uistinu impresivan.

Uz brojne limuzine po ulicama, vidjeli smo velike zgrade i ogromne šoping centre. Kao vlasnik zaštitarske tvrtke Protector u Splitu, uočio sam i jednu zanimljivost – svaka prodavaonica ima i svog zaštitara... I to ne bilo kakvog, nego su svi naoružani pištoljima i palicama te opremljeni sa pancirkama.

Dobili smo prije odlaska na put telefonski broj Hrvata Radoslava Miškića, vlasnika turističke agencije 'Travellux' u St.Petersburgu koji nas je onda uputio na jednu stariju gospođu, iskusnog turističkog vodiča Nataliju Veru. Ona je nas četiri Fjakaša - Slavka Jakopčevića, Hrvoja Perića Amiga, Lea Bučića i mene vodila onda po gradu i pokazivala nam sve zanimljivo.

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Cilj ostvaren - Fjakaši stigli na Nordkapp!

Parkirali smo motore i prvo što smo napavili je bilo lijepljenje znaka našeg kluba MK Fjaka na tablu Nordkapp. Tako smo obilježili Nordkapp, razgledali ovo mjesto uz more i slikavali se skoro sat vremena...

Nakon što smo ušli u Norvešku i napustili Rusiju koja nam je dozlogrdila zbog loših cesta, uživali smo vozeći se na motorima po super cestama. Zapjevali smo od sreće i gledali oko sebe lijepe krajolike u prolazu. Međutim, u Norveškoj nas je dočekao novi ’naprijatelj’ kojeg nismo ni bili svjesni. Riječ je naime o izuzetnoj skupoći hrane i svega ostaloga. Najbolje ću vam dočarati kako to izgleda kada kažem da smo platili u fast-foodu uz cestu jedan hamburger čak 50 eura. Ne možeš naprosto vjerovati da je to istina - za jedan hamburger više od 350 kuna...

Spavali smo u Borsevu i odatle krenuli na cilj našeg putovanja - Nordkapp, najsjeverniju točku Europe. Krenuli smo sutradan Leo Bučić, Slavko Jakopčević, Hrvoje Perić Amigo i ja prema Nordkappu, radosni što smo bili nadomak cilja.