Jutarnje buđenje, nescaffe i pakiranje stvari. Dolazimo u luku, rješavamo papire ponovno nekakve takse i čekamo red za ulazak u trajekt. Odjednom dolazi grupa od 20-tak motora sve Harley i BMW motori, to je ekipa iz Turske koja se išla voziti po Cipru. Ukrcajemo se u brod nakon 2 sata čekanja. Brod je nešto malo veći od našega trajekta koji je vozio za Supetar i toj je jako mali brod za otvoreno more.

Brod je vozio 7 sati do Turske i toliko je valjao da je Georgu pao motor, pa smo ih kasnije sve vezali i pocokali. Ivana je cijelim putem imala mučnine. Turski motoristi su nam govorili da se ne vozimo noću kroz tursku i da prespavamo odmah u gradu gdje pristaje brod ali mi smo odlučili voziti prema Istanbulu koji je od grada Tasucu, gdje pristajemo udaljen 950 km. Izlazimo iz trajekta ponovno plaćanje taksi 10 eura i nakon sat vremena papirologije krećemo svi zajedno prema Istanbulu.

Noć pada, lagana kiša Georg počinje voziti prebrzo po zavojima i Davor sa njim nakon nekoliko vremena shvaćam da se žele odvojiti od nas i da ne žele više se voziti s nama. Usporavam, vadim navigaciju i sami krećemo ja, Ivana i Zoki prema Istanbulu pa dokle stignemo. Oko 3 sata, nakon pređenih 300 km loše ceste stajemo na jednu od bezinskih stanica i pored nje nekakva napuštena kućica. Zoki prostre svoj šator po podu da nismo na betonu i skinemo mokru odjeću sa sebe, izvadimo vreće za spavanje i svo troje zaspemo.