Nakon 3 i po sata spavanja zajašemo motore i u 6:30 pravac Istanbul. Nakon 2 večeri spavanja na brodu, 3 večeri u šatoru i sinoć samo 3 i po sata u napuštenoj kućici pokušat ćemo napraviti što više kilometara iako nismo odmorni. Mislio sam nakon 950 km da ja i Ivana prespavamo u Erdine na samom kraju Turske, ali ona me iznenađuje.

Jutarnje buđenje, nescaffe i pakiranje stvari. Dolazimo u luku, rješavamo papire ponovno nekakve takse i čekamo red za ulazak u trajekt. Odjednom dolazi grupa od 20-tak motora sve Harley i BMW motori, to je ekipa iz Turske koja se išla voziti po Cipru. Ukrcajemo se u brod nakon 2 sata čekanja. Brod je nešto malo veći od našega trajekta koji je vozio za Supetar i toj je jako mali brod za otvoreno more.

Ujutro smo zajedno doručkovali, nakon toga se kupali, popodne odmarali i navečer ponovno naložili veliku vatru. Večeras je na meniju bila piletina sa gradela. Zoki je uzeo nekakvu bijelu kantu koje je more izbacilo, izrezao je i u nju pripremio meso, nauljio i posolio i paprio i iz iste kante smo poslje jeli. Bilo je zaista ukusno.

Ujutro doručkujemo, pakiramo šatore i krećemo pokupiti karte. Ponovno plaćanje nekakvih taksa, pojedemo sladoled i potraga za novim mjestom za kampiranje. Idemo 40-tak kilometara dalje i nailazimo na praznu pomalo divlju plažu i dva zelena kamiona kampera, to su Njemci. Jedan bračni par i drugi je sam u kamionu putuju svijetom punih 12 godina, jako interesantni ljudi.

Stgli smo ujutro oko 10 sati na Cipar. Čim smo sišli sa broda morali smo platiti taksu od 81 euro. Sljedeći brod za tursku kreće tek u 14 i tako smo mislili da imamo dovoljno vremena da ga uhvatimo međutim na granici smo se zadržali punih 5 sati radi nesposobnosti carinika i ljudi koji tamo rade. Izgleda da im nije baš uobičajeno da im sa vozilima dolaze iz Izraela za Cipar.

Ujutro smo doručkovali i Mose nas je odpratio do luke. Parkirali smo motore i čekali ukrcaj. Eto iznenađenja, sa istom kompanijom u istom brodu sa nama putuju Georg, Helga i Davor. Iako mi je Georg neznam zašto rekao da ne postoji ta linija, za koju sam mu ja dao kontakt, i da oni idu sve sa motorima, ipak su sada zajedno sa nama na brodu.

Krenuli smo iz hotela prema Haifi oko 9:30. Došao je i Jaser da se pozdravi sa nama. Vozili smo oko 150 km i ušli u Haifu. Najveći problem mi je bio kako da nađem ured od kompanije ali sva sreća čim smo stali na prvi semaforu Haifi do nas se zaustavio jedan gospodin na gs-u kojeg smo pitali da li nam može pomoći naći kompaniju.

Išli smo u posjet SOS školi i SOS dječjem selu u Betlehemu. Kada smo došli u školu ljubazno nas je primila direktorica škole i pokazala nam dječje razrede. U sklopu škole nalazi se i vrtić. Djeca osim što uče, imaju sat kviza, sat knjižnice... Nakon škole išli smo posjetiti SOS dječje selo, tu su djeca koja su bez roditelja. Primio nas je direktor koji je od 7. godine bio dijete SOS sela. Pokazao nam je kratak film o nastanku SOS škole i sela.

Danas nam je opet dan za odmor. Cijelo poslije podne smo proveli u hotelu. Zena od gazde je napravila kus-kus i svi smo zajedno ručali. Navečer smo prošetali s prijateljem Jaserom i obišli obližnje zlatarne i suvenirnice. Poslije obilaska vratili smo se u hotel gdje smo popili piće s Jaserom i počeli pripremati prtljagu i motore za put.