Moto putopis: Dva člana splitskog kluba MK Fjaka su na motorima iz Splita otišli u Grčku, a odatle na moto GP utrku u Italiju

Najteže je bilo u Albaniji

1. dan - četvrtak 25. svibnja

Iz Splita smo krenuli oko 15.30 popodne i to u sastavu: Željan Rakela sa djevojkom Nikolinom Vrcom i BMW-om GS 1200 Adventure, te Slavko Jakovčević i njegova supruga Mare na Yamahi XJR 1300.

Dan je bio sunčan, naprosto idealan za putovanje. Namjera nam je bila preko Makarske i Ploča do večeri stići do Budve. U Cavtatu smo ulili 33 litre goriva u BMW i onda granicu s Crnom Gorom prešli bez problema. Nastavili smo preko Igala i stigli u Kotor.

Već kad sam kupio BMW-a GS 1200 Adventure, imao sam u glavi plan da s njim odem negdje daleko, uistinu daleko. Htio sam vidjeti što sve taj "Nijemac" može izdržati i usput udovoljiti osobnoj, davnoj želji da odem u Sjevernu Afriku. Moja djevojka Nikolina Vrca (26) nije imala ništa protiv, pa smo u kolovozu 2006. krenuli u cestovnu avanturu od Splita do Sahare.

19. kolovoza - subota

Krećemo na put u 21.30 iz Splita trajektom za Anconu nakon što su nas ispratili članovi mog kluba MK Fjaka. Prije ukrcaja sam ulio u spremnik 35 litara goriva u svoj BMW GS 1200 Adventure, a potom krstio motor po drugi put...

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Pali pilu!

Kad smo se vozili kroz Beograd, neke su vozače iritirale naše tablice i oznake na leđima MK Fjaka Split. Svašta su nam vikali dok smo stajali na semaforu, a jedan nas je u bijesu s velikim Audijem umalo izgurao s ceste

Motor je za većinu ljudi samo prijevozno sredstvo kojim se voze od točke A do točke B. Za bajkere je motor velika strast, a svako putovanje je ujedno gušt i avantura. Nisu uzalud rekli da se na motoru čovjek osjeća kao da ima krila jer je u neposrednom dodiru s prirodom. To je uistinu tako, bar za neke ljude...

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Hajmo braćo Slaveni, dajte štogod rubalja...

Na ulasku u Rusiju smo puna četiri i pol sata prelazili ukupno šest granica. Kad smo ispunili sve te papire, dočekala su nas nakon granice dva policajca sa pitanjem zašto nismo vidjeli znak stop potpuno obrastao u travu ...

Leo Bučić, Slavko Jakopčević, Hrvoje Perić Amigo i ja smo napustili Budimpeštu s lijepim uspomenama. Guštali smo gledati sve te lijepe građevine, mostove i stari dio grada. Ukratko rečeno, osjećali smo se dobro. S Mađarima smo normalno komunicirali i na kraju se dobro najeli.

Tog smo trećeg dana puta zamislili preći 800 km i doći u Varšavu. Preko Slovačke smo ušli u Poljsku i oduševili se kvalitetom cesta. Vožnja na motorima u šumskim predjelima je bila ugodna, ali nam nimalo ugodno nije bilo u nekadašnjem zloglasnom nacističkom logoru Auschwitz kojeg smo posjetili.

Cijelo je to mjesto pune nekakve negativne energije, a mi smo s puno poštovanja prema žrtvama obašli cijeli kompleks. Bilo smo tihi i nekako pokisli jer nije lako vidjeti gdje je na tisuće ljudi pobijeno i spaljeno u pećima. Obašli smo i prostorije gdje su nesretne Židove i ostale ljude trovali ciklonom B.

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Majke ti mile, di smo ovo došli...

Nakon mučenja dugog 1800 km sa rupetinama na cesti kroz Sibir, osjećali smo se spašeni ulaskom u Norvešku... Ujedno smo bili jako ponosni jer smo smo mi četiri Splićanina 'pobijedili' Sibir na dva kotača što vjerujte, nije nimalo lako, makar se vozilo u lipnju ...

Nakon što smo teškom mukom našli smještaj u Sankt Petersburgu, zaspali smo umorni kao klade i probudili se tek oko podne. Došli smo malo sebi i onda se uputili u obilazak grada koji je uistinu impresivan.

Uz brojne limuzine po ulicama, vidjeli smo velike zgrade i ogromne šoping centre. Kao vlasnik zaštitarske tvrtke Protector u Splitu, uočio sam i jednu zanimljivost – svaka prodavaonica ima i svog zaštitara... I to ne bilo kakvog, nego su svi naoružani pištoljima i palicama te opremljeni sa pancirkama.

Dobili smo prije odlaska na put telefonski broj Hrvata Radoslava Miškića, vlasnika turističke agencije 'Travellux' u St.Petersburgu koji nas je onda uputio na jednu stariju gospođu, iskusnog turističkog vodiča Nataliju Veru. Ona je nas četiri Fjakaša - Slavka Jakopčevića, Hrvoja Perića Amiga, Lea Bučića i mene vodila onda po gradu i pokazivala nam sve zanimljivo.

Četvorica pripadnika MK Fjaka su na motorima vozili od Splita do Nordkappa

Cilj ostvaren - Fjakaši stigli na Nordkapp!

Parkirali smo motore i prvo što smo napavili je bilo lijepljenje znaka našeg kluba MK Fjaka na tablu Nordkapp. Tako smo obilježili Nordkapp, razgledali ovo mjesto uz more i slikavali se skoro sat vremena...

Nakon što smo ušli u Norvešku i napustili Rusiju koja nam je dozlogrdila zbog loših cesta, uživali smo vozeći se na motorima po super cestama. Zapjevali smo od sreće i gledali oko sebe lijepe krajolike u prolazu. Međutim, u Norveškoj nas je dočekao novi ’naprijatelj’ kojeg nismo ni bili svjesni. Riječ je naime o izuzetnoj skupoći hrane i svega ostaloga. Najbolje ću vam dočarati kako to izgleda kada kažem da smo platili u fast-foodu uz cestu jedan hamburger čak 50 eura. Ne možeš naprosto vjerovati da je to istina - za jedan hamburger više od 350 kuna...

Spavali smo u Borsevu i odatle krenuli na cilj našeg putovanja - Nordkapp, najsjeverniju točku Europe. Krenuli smo sutradan Leo Bučić, Slavko Jakopčević, Hrvoje Perić Amigo i ja prema Nordkappu, radosni što smo bili nadomak cilja.

Splićanin Željan Rakela iz MK FJAKA se poslije 33 dana i 12.463 pređenih kilometara na motoru BMW 1200 GS Adventure sretno vratio kući pun dojmova

U Pakistanu smo jedva izvukli živu glavu...

U Iranu su ljudi bili jako ljubazni prema nama, u Indiji vlada prometni kaos, a u Nepalu nas je šokiralo da svoje mrtve pale uz rijeku gdje se kupaju djeca. Najopasniji dio dugog puta od Splita do Khatmandua je bio Pakistan. Tamo nas je vojska stalno štitila, ali smo jednom bili u velikoj opasnosti - priča Rakela, splitski bajker koji se odvažio ’potegnuti’ sve do Himalaje...

Šta, lik iz Splita bio do motorom do Nepala!? Ludilo, tome tipu nisu baš sve daske u glavi - najčešći je komentar ljudi koji čuju da se netko na dva kotača uputio na tako dugi put. No, Splićanin Željan Rakela je čovjek kojem su putovanja na motoru naprosto u krvi i užitak kojem ne može odoljeti...

Splićanin Željan Rakela iz MK FJAKA se poslije 33 dana i 12.463 pređenih kilometara na motoru BMW 1200 GS Adventure sretno vratio kući pun dojmova

Prometni kaos u Indiji je nazamisliv...

Indijci su prijazni, ugodni i susretljivi ljudi. U prometu međutim vlada nered pa smo ostali zabezeknuti kada nam se događalo da iz suprotnog smjera, ravno na nas, na našoj traci, idu 3-4 vozila i trube kao blesavi. Šta ćeš onda, makneš se sa strane i pustiš da svi prođu. A još kad naiđu krave...

Nakon što se uz malo sreće izvukli iz ruku jedne neprijateljski nastrojene grupice vojnika u Pakistanu koja ih je držala bez razloga 7 sati kod mjesta Nushki, Splićanin Željan Rakela, Darko Labaš iz Varaždina, Austrijanac Georg Haglmayer i njegovom zaručnica Helga su na motorima krenuli dalje prema indijskoj granici.

Splićanin Željan Rakela iz MK FJAKA se poslije 33 dana i 12.463 pređenih kilometara na motoru BMW 1200 GS Adventure sretno vratio kući pun dojmova

Kad u Nepalu uz rijeku pale mrtve, smrad je nesnošljiv...

U Nepalu uz rijeku donose tijela umrlih. Daju im vode da ne ožedne na putu do Boga, prekriju granjem i zapale. Samo par metara dalje se djeca kupaju u istoj rijeci iako je smrad zapaljenih tijela nesnošljiv...

Iz Indije su bajkeri stigli do Nepala, zemlje predivnih krajolika i ljubaznih ljudi. Na graničnom prijelazu su bili iznenađeni stanjem zgrade. Sa umrljanih zidova carinarnice, ako je se tako uopće može zvati, je otpala žbuka dok su žice virile na sve strane. Ispred je bilo srušeno stablo, ali problema s osobljem nije bilo.

SPLITSKI 'ČOVJEK OD ČELIKA' UOČI PUTA OKO SVIJETA NA DVA KOTAČA POSJETIO SLAVNU SLOVENSKU TVRTKU

Akrapovič izrađuje specijalni auspuh za Željana Rakelu

Član MK Fjaka Željan Rakela je pred put oko svijeta motorom, posjetio Igora Akrapoviča u Sloveniji koji će u svoj istraživački centar poslati Racing auspuh s kojim je Splićanin prošao 65.000 km. Zauzvrat će samo za njega izraditi posebni auspuh

Član MK Fjaka iz Splita Željan Rakela uskoro, već 1. kolovoza 2008. kreće na put oko svijeta sa svojim moćnim motorom BMW R 1200 GS Adventure. Njegove pripreme za taj veliki pothvat već uvelike traju, a Rakela je nedavno bio u Ivančnoj Gorici u Sloveniji gdje je posjetio Igora Akrapoviča, koji u svojim pogonima izrađuje širom svijeta poznate i izuzetno kvalitetne istoimene auspuhe sa znakom škorpiona.

Avantura duga 30.000 km - Željan Rakela i Ivan Bubalo žele postati prvi hrvati koji će motorima obaći zemaljsku kuglu

Splićani s Rive idu oko svijeta na dva kotača

Član MK Fjaka Željan Rakela i njegov prijatelj Ivan Bubalo kreću sa dva BMW R 1200 Adventure motora na put oko svijeta 1. kolovoza u 19 sati sa splitske Rive. Avantura će trajati oko 60 dana, a najteže će im biti u Sibiru gdje na jednoj dionici dugoj 3000 km uopće nema ceste, ali zato ima puno gladnih medvjeda...

Pred deset godina je Splićanin Željan Rakela na motoru doživio tešku prometnu nesreću. Bio je teško ozlijeđen i dugo je vremena proveo na raznim terapijama kako bi se kako-tako oporavio. Dok je trpeći bolove ležao u gipsu u bolnici, samom je sebi, jednoga dana, obećao povratak na cestu i to u velikom stilu...

Fešta na splitskoj Rivi- MK Fjaka organizirao veličanstveni ispraćaj za svog člana Željana Rakelu i Ivana Bubala

Krenuli motorima oko svijeta u 60 dana

Rakela i Bubalo su na put krenuli sa BMW R 1200 GS Adventure motorima, te žele postati prvi Hrvati koji će na dva kotača preći 30.000 km i obići svijet. Na Rivi su svečano ispraćeni uz blagoslov svećenika, pljesak i bakljadu...

Svome članu Željanu Rakeli (31) i njegovom prijatelju Ivanu Bubalu (29), pripadnici najvećeg splitskog kluba MK Fjaka su organizirali veličanstveni isprećaj na splitskoj Rivi, uoči odlaska na put oko svijeta motorima. Rakela i Bubalo su se dugo pripremali za ovaj pothvat i nadaju se kako će ući u povijest kao prvi Hrvati kojima je uspjelo na dva kotača preći zemaljsku kuglu.

Evo, pošto smo kreirali ovaj portal da bi Vi mogli pratiti naše putovanje, ja ću nastojat svakodnevno putem SMS-a izvještavati Vas ukratko o tijeku našeg putovanja, tako da ukratko možete si dočarati šta ćemo mi doživiti na ovom putovanju koje je pred nama.

Došli smo u 02:45 u Sisak, cesta je strašno loša preko Gline do Siska, te nas je usput počastila velika magla tako da sam već prvog dana ima svoj prvi okršaj. Veliki šišmiš se zabija u motor mi i još evo stoji na uljnom kileru jer nisam ima volje da ga odlipim. Pojili smo ljuti fažol da evo oznojia sam se koliko je ljut. Nalazimo se u prvoj sigurnoj bajkerskoj kućici u Sisku kod braće Borcilo koji su poznati BMW-isti.

Danas smo prešli 800 km i našli spavanje tek u 00:55 u nekom Mađarskom hotelu, a i s tim smo imali muke dok smo našli jer je u Mađarskoj danas neki praznik i gotovo ništa ne radi. Nalazimo se nekih 40 km od Ukrajine, tako da ćemo sutra do Kijeva. Cesta je dobra, ali ono šta me je najvište fasciniralo i iživciralo je to da ovaj na recepciji ne zna kako da preračuna eura u svoju valutu iako je Mađarska u Europskoj uniji, tako da ne znam bili se smija ili plaka.

Evo nas u Kijevu. Danas smo vozili 970 km, 14 sati vožnje ali cesta je bila super tako da je bia čisti gušt vozit po Karpatima sa blagim dugim zavojima. Gorivo 7 kuna, jeftinije nego u Mađarskoj. Sada smo u iznajmljenom stanu kojeg nam je rješia Goran Sabljić. Imali smo isto tako 75 km loše ceste, zbog Ordulja smo morali dosta sporije vozit. Do sada smo prošli otprilike 2000 km, tako da je ovo dosta dobro zagrijavanje prije Sibira. Sutra ćemo malo pogledat grad, te snimit intervju sa Sabljićem, Perekom i ostalim hrvatskim iseljenicima.

Vozili od Kijeva, prešli granicu i sada smo u Rusiji u gradu Brainski. Do 03:30 smo vozili i nismo nikako mogli naći smještaj, pa nas je na kraju neki taxista odveja u neku birtiju uz cestu di su najčešči gosti kamionđije, tako da smo se nas 4 smjestili u sobicu od nekih 15 kvadrata i spremili za spavanje. Prije ulaska u Ukrajinu poplave su srušile mostove, tako da smo morali ići lokalnim cestama koje su bile loše što nam je dodatno usporavalo put radi Tončijevog ZZR1400 koji nije mogao brzo vozit.

Cesta prema Moskvi je OK, pere nas kiša, ali ne stajemo i ne oblačimo kišna odijela. Dolazimo na pumpnu stanicu u Moskvi gdje nam je Saša rus kao iznenađenje od prijatelja Dane došao iz Beograda da nas iznenadi i da bude malo s nama. Odlazimo da se smjestimo u stan od Saše, parkiramo motore u garažu te zovem rusa koji je izrazio želju da nam se priključi kad dođemo u Moskvu. Međutim dobijem ga na mobitel te mi on kaže da se upravo probudija sa operacije slijepog crijeva, tako da neće moći ići s nama jer mu je doktor reka da misec dana mora mirovat.

Obilazili smo Moskvu, vozili se metroom, bili na crvenom trgu na grobu od Lenjina na vječnom plamenu. Ručali u kineskom restoranu, kupili šubare i ostale suvenire i idemo dalje. Sada je 1:30, krećemo za 6 sati, sutra ćemo pokušat napravit 1200 km do Samare, tamo su Dane i rus Aleksandar u čijem stanu sada spavamo, pa ćemo pokušat sutra doći do njih, a to je duplo veća dionica od predviđene.

Danas smo u selu Gorodishche. Napravili smo 800 km. Sada je ovdje 00:30 i nismo stisli do Samare gdje nas čeka Dane i rus koji su nam tamo pripremili doček i brodove da nas vode na otok. Od volge nismo uspili doć zbog toga jer smo kasno krenuli jer je Bubalo ima kune pa je mora prominit u eure. Prala nas je kiša cilim putem, a cesta je iznenađujuće slika. To pretpostavljam da je zbog toga jer tu masu starih kamiona prolazi i vjerovatno im kaplje ulje tako da je vozit ko po ledu, a to je prošle godine Daninog prijatelja Komu zeznulo pa je ovaj pao.

Dolazimo u Samaru, prešli smo 500 km, putem je padala kiša. Tamo nas čeka Dane, Saša i još 2 rusa. Brzo se raspakiramo i idemo u razgledavanje Samare, zatim idemo 30 km od Samare. Ostavljamo motore na čuvanom parkingu i malim gliserom idemo na otok koji je na rijeci volgi. Tu pečemo roštilj i za mene su skuhali pun lonac riječnih rakova. Cijelu večer se jede i nazdravlja sa votkom, a rus skupa sa mnom i Bubalom piva Thompsona. Pozdrav svima i velike čestitke Ordulju.

Danas prejahali 460 km, sada spavamo poslije grada Ufe. Ceste su sve gore, bezbroj kamiona na cesti utabali su asvalt tako da od njihovih kola kao da se vozite u kanalu, a kad ideš preticat moraš izać iz tog kanala na način da doslovno kao da se voziš po valovima i osjećaj uopće nije ugodan, a da ne kažem koliko je opasno. Tako da vozimo polako i sigurno. Na putu sam vidio mnogo prometnih nesreća i kamiona koji se vraćaju iz smjera sibira. Dosta ih je razbijeno, zalijepljeni su srebrnim izolir trakama ili haube vezane španerima. Policije ima bezbroj, sve sa redarima.

Danas smo prešli 680 km, išli smo iz Ufe za Yekatarinburg i tili smo skratit put, ali smo se zeznuli. Put je bio pretežak... Ceste nije bilo na nekim planinskim područjima Urala. Umjesto toga je bio betonirani put sa krupnim kamenjem što su ih kamioni prethodno izorali. Na kraju nismo skratili nego još produljili.

Nakon što smo snimili gradilište gdje rade Čarli, Miša i njegov partner i Maša – žena koja radi na baušteli kao tesrica iz Bosne za 1000 eura, a rođena je 1964. Na gradilištu ima dosta ljudi iz prostora bivše Jugoslavije. Lokalni mafijaši su nam sinoć čuvali motore, slikali se s nama i nisu htjeli ništa naplatiti.

Osta sam bez goriva...300 km prije Novosibirskog.

Prošli smo 980 km danas. Nalazimo se 190 km ispred Novosibirskog. Tu je sada +5 sati, danas sam 300 km prije osta bez goriva jer na ovoj cesti nema pumpnih stanica kao na prije gdje smo prošli. Uglavnom, Bubalo je ima još goriva tako da je on otiša ispred mene da nađe prvu pumpu, i nakon 30 minuta se vratia natrag. Dok sam ga čeka uz put bi stali razni vozači kamiona koji su mi nudili jesti i pit, te su čak neki nudili da mi prevezu motor di mi triba. Sutra ćemo snimit Novosibirski, pa nastavljamo prema Krašnojarsku koji je 1000 km od nas. Mislili smo otić do Tomska posjetit našeg nogometaša Veića, ali reka nam je Pletikosa da je dobio 4-ti žuti karton pa je otiša u Split.

Danas smo se vozili 12 sati po Sibiru i virujte mi, nije lako napravit 1000 km u danu gdje nema autoputa i ceste su na nekim mistima katastrofalne. Pozdrav svima od R&B.

Prešli smo 580 km, ujutro je bilo sve ok. Ušli smo u Novosibirsk, te se skompali s 3 babuške koje prodaju cviće. Tako da su nam one čuvale motor dok smo mi snimali centar grada. Nakon toga smo krenuli prema Krasnojarsku i jedva pobigli tmurnim oblacima. Nakon pola sata Bubalu su zamirisali ražnjići u obližnjoj krčmi, tako da mi je dao znak trljajući se po stomaku da je gladan, a bio sam i ja. Pojeli smo sve i svašta i opet gledam u nebo ono tmurni oblaci nad nama, ali Bubalo hoće i sladoled i ja naravno.

Stigli u Krasnojar, tamo u servisu BMW pokušali uzet novi kardan na garanciju, ali kad su vidili 124 000 km sve je palo u vodu. Našli su jedan neispravan kardan pa sa njega skinili semering i stavili ga meni. Nakon 3 sata servisa krenuli smo dalje, Bubalu guma opet duši. Stali smo kod vulkanizera. Izvadili komad željeza koji je bio u gumi, zakrpili i krenuli dalje. Uvatila nas je noć. Teško je voziti s puno rupa, a nista se ne vidi usrid noći i magle kad čujem neku buku iznad nad, kad ono borbeni avioni nad nama lete.

Sada smo u gradu Karernyy. Uz sve poteškoće danas smo napravili 680 km, sutra nam je plan stić do Irkuck-a.

Ukupno prijeđeno 8000 km i ujedno zadnji dan naše avanture. Nažalost morao sam da prekinem ovaj put radi teške prometne nesreće koja mi se desila jučer oko 9 sati po lokalnom vremenu. 682 km prije Irkucka, 5500 km od Moskve usred Sibira mi je izletia lik koji vozi auto kojemu je volan na desnoj strani i prilikom uključenja u promet ne može vidit jel mu netko dolazi iz suprotnog smjera dok ne iziđe sa pola vozila u tuđu traku. A to je on i napravio taman dok sam ja dolazio tom cestom s nekih 70 km/h i odjednom mi se on stvorio u mojoj traci. Udrio sam frontalno u njega, izdigao se sa motora, preletio motor i prilikom pada dočekao se sa nadlakticama, potom koljenima udario u asfalt prilikom čega mi je pukla patela lijevog koljena na 2 dijela i popucali ligamenti. Nakon toga sam udario prstima u asfalt prilikom čega sam slomio srednje prste obe noge.

Puno pozdrava svim čitateljima iz srca Sibira, grada Krasnoarska. Što se tiče Rakeline nezgode stvarno je bio u situaciji gdje jednostavno nemaš šta učiniti. Rus se stvorio niotkud, imam sve snimljeno kamerom i kad se vidi snimka bit će jasno da ga je sam Bog sačuvao (Rakela nije vidio ni snimku ni motor) tako da o tome ne dužim.

Sinoć sam se ukrca na transibiriu put Moskve, cijena ako želiš biti u prvoj klasi i biti sam u kabini je 1500 eura, dok 2 klasa kabine koja je veličine 4 kvadrata sa 4 ležaja 380 eura, a cimeri kakvi te dopadnu do Moskve. 4 dana vožnje, pauza 20 minuta u većim gradovima radi ukrcaja i iskrcaja i tako dan noć.

Evo stali smo na nekoj željezničkoj stanici, te čim vlak stane odma ga opkole bakice nalik našem Matanu iz prosjaka i sinova te se kod njih može kupiti gotova jela, sušena riba, pivo, sokove, sladoled, ma sve što moš pomislit. Meni su se osobito svidjele pakiranja malina gdje za 10 kn kupiš mali kornet, dok sladoled 2 kugle košta 6 kn.

Sudar poremetio planove - splićani Željan Rakela i Ivan Bubalo morali odustati od puta oko svijeta motorima

Zbog prometne nesreće Rakela prekinuo put oko svijeta

Splitski motorist Željan Rakela je doživio višetruke prijelome na nogama nakon što mu je u Sibiru nepažljivi vozač pripriječio put. Život mu nije u opasnosti, ali je zrakoplovom prebačen iz Krasnojarska u Moskvu, odatle leti u Zagreb na operaciju. Put oko svijeta motorima je zbog toga prekinut...

Nakon teške prometne nesreće koja mu se dogodila u Sibiru, splitski bajker Željan Rakela je zadobio višestruke prijelome na nogama i ne može motorom nastaviti planirani put oko svijeta motorom, nego se zrakoplovom iz Rusije vraća u Zagreb gdje će biti operiran.

Iako je u trenutku sudara, kojeg nije skrivio, vozio brzinom od oko 70 km/h, Rakeli srećom život nije u opasnosti, ali će mu trebati određeno vrijeme za oporavak jer mu je patela lijevog koljena pukla na dva dijela, popucali su i ligamenti, a slomljeni su mu i srednji prsti na obje noge.